Uverio si me u to da ipak
nisam rođen s kamenom u džepu,
to nije u mojoj prirodi
Trudio sam se da ti ne verujem
jer kada nikoga nije bilo -
kamen je upijao u sebe
sve boje.
Vrati ih u mene -
molio sam ga
Šapnuo si naglas
Njegova gravitacija
je uslovljena
tvojim prstima
Ali postoje noći
koje se pretvore,
ponekad,
u jedno jutro
kada postanem asteroid
iz kafe aparata -
Zamrznut zarobljenošću
nedostaka spoznaje
Užaren promenom
i strahom od iste
Let završavam
u tvom naručju -
Ogoljen,
Obgrljen tvojim rukama
i sopstvenom kožom -
Ljubavi,
ne zaboravi
tri kašičice šećera.