Meta-majka

Lice moje majke se prelomilo

kao prvo istezanje sunca -
dok april mlakim vetrom
drma odmrzle košnice
 
Kaže mi da joj nedostajem -
ovih par dana od kako sam otišao
 
Odsustvo me podseća
na strah od njene sede kose,
košmare o njenom saplitanju
o ivičnjake i reči i papire,
ostavljene u sobi
gde sam radio domaći
za neslavni odlazak
 
Najčešće smo ćutali
ponekad razgovarali,
čavrljajući o stvarima 
koje ne traju dovoljno dugo
da ikome mogu da nedostaju.
 
Kao tračevi o poznatim ličnostima,
političkoj situaciji zemlje 
u kojoj nikada nećemo biti,
temperaturi vazduha u Vršcu -
Besciljno besedništvo
 
Želim da mi nedostaje -
ali je počelo tupo da odjekuje
možda sam se i ja ogrešio 
više nego što verujem
Ali znam da i kad smo ćutali -
ćutali smo zajedno.
 
I zadebljana koža ne da,
tek tako, svoj deo okoštenja
 
Sekao sam nokte na stopalima
pomislio kako volim ženu 
koja me je nosila u sebi,
plašljivo pustila u svet.
Pomislio sam i pustio tri suze -
jednu za život
koji smo pružili jedno drugom,
drugu za načine 
na koje me je razočarala
treću za načine 
na koje ću je tek razočarati
(ne računajući sve do sada)
 
Bitke ispod daha za kuhinjskim stolom
s mojim imenom kao municijom -
Kako može da te povredi nešto što voliš
nije mi bilo jasno kao malom detetu
 
Sad kao veće dete, sa brkovima
i poslom van grada znam da se
ljubavlju razoružavaš, otvaraš,
potpisuješ sporazumne posekotine
 
Nisi mi prenela gen sposobnosti
da ispunim snove koje si imala za moj život
Smislila si ih kada sam se samo smejao
piškio po podu, nosio kravatu za svoj prvi rođendan
Nemam sposobnost ni da obistinim svoje snove -
Život i ja smo i dalje poznanici.
 
Ali ću uvek znati ko mi je majka -
najmekša meta od svih.
Znajući da sam i ja tvoja
 
Kad te oduševim -
pružaš mi tišinu.
Kad me oduševiš -
pokušaću da uzvratim.
 
Kad te razočaram -
pruži mi posteljinu.
Kad me razočaraš -
pružiću ti jastuk.