Kliza se tlo ispod mojih stopala.
Kako su lepe somotske giljotine,
sjajno rđaju u ovo doba godine
Kako tu lepo stoje naše glave,
kao i tvoj dah na mom vratu.
Moje ruke često drže razočaranje -
Ne smetaju mi propale romanse,
samo se onda češće uhvatim za
ostatke tuđeg brodoloma,
rado vučem sidro preko palube.
Neko ko me ne poznaje,
kao što ja sebe jedva poznajem,
rekao bi da su mi molitve uslišene
Ali kome sam se ja toliko molio
da ostanem zarobljen u talasima?