Ništaville

Lutke smo na liticama,
ivicama samoubilačkog splina
Nisu one birale da se rode
u Ništaville-u.
 
Žurke ritualno traju
na vrhovima trošnih zgrada, kao i
Male smrti s predumišljajem,
Slatke izmišljotine o elipsama
i bezizlaznim spiralama strasti.
 
Kad se uspava i poslednji soliter
grada koji izmiče svetlosti
U betonsko srce urezuješ ime
nekog koga nisi upoznala –
Sem vetra čuje se samo hod puževa.
 
Ako izostane mogućnost produžetka
posleponoćnih susreta, napunjenih flaša,
Uvek nam ostaje da gledamo tmurnu reku
kako protiče kroz pogrešno mesto
u pogrešno vreme.