Pijeta

Dotrči u ove izgrebane ruke,
one te najbolje poznaju.
Dopuštao si da te grizu psi,
bolesni, zapenjeni, razne njuške.
Ovde, u našoj pijeti budi na sigurnom.
 
Ionako ne bi verovali našim mukama.
Delimo misli ljubavi i tako beskrajne,
prostrane snove –
(jer nada se krije među oblacima)
A oni su najslađi pod nekim drugim nebom.
 
Ne brini, i dalje sijaš –
Nemoj sam da u zabačenoj pećini
čekaš leto, kako bi uzgajao bes,
onda te plodove i vence bacao
samo da bi opet pustio korenje.
 
U anti-svetlu tvog potiljka,
nalaze se redovi poznatih stranaca
Neki su krvlju povezani, a drugi,
kao iz onih vremena, vrteški i ljuljaški,
I dalje su tu, penušave njuške, dok sede,
iscepani kao lutke od papira.
 
Znam, zbog čega te oblivaju suze,
Nama je tuga bolja u dvoje,
nama je život lepši kad je tuđ, ili ga nema.
 
Dotrči u ove izgrebane ruke
jer ovde, u našoj pijeti,
bićeš na sigurnom.