Predletnji
proleteri
čekaju me
Uvek širom
otvorenih krošnji,
Usta punih
analgetika i antiseptika,
razasutog polena
procvetalih ambrozija
I svi
u glas govore
kako neću umreti
od lajmske bolesti,
a ni od ljubavi.
čekaju me
Uvek širom
otvorenih krošnji,
Usta punih
analgetika i antiseptika,
razasutog polena
procvetalih ambrozija
kako neću umreti
od lajmske bolesti,
a ni od ljubavi.