Dvadeset
i prvog decembra odlučio sam
Setiću se svega kako bih to i zaboravio.
Ograde
i njihove senke, prepliću se,
izgledaju izdaleka kao rebra Nojeve barke.
Da
li sam ti ostao u sećanju kao dobar film,
na koji si slučajno naleteo vrteći kanale?
Možda
se i zavaravam ali, lep je umišljaj,
kao kora toplog hleba, kao ponuđeno srce u somunu.
Svaka
lampica novogodišnjih ukrasa obasjava
izmišljena sećanja, kako bi bilo kad bi bilo –
Dvadeset
i prvog decembra odlučio sam
da se setim svega kako bih to i zaboravio.
Setiću se svega kako bih to i zaboravio.
izgledaju izdaleka kao rebra Nojeve barke.
na koji si slučajno naleteo vrteći kanale?
kao kora toplog hleba, kao ponuđeno srce u somunu.
izmišljena sećanja, kako bi bilo kad bi bilo –
da se setim svega kako bih to i zaboravio.